ZEMLJOPISNI POLOŽAJ:
Lika je gorska regija ili visoravan, okružena gorskim lancima; Velebit na jugu, Velika Kapela na zapadu, Mala Kapela na sjeveru te Lička Plješivica na istoku. Sjeverna granica prilično je neodređena jer Ogulinsko-Plašćanska dolina predstavlja prijelazni prostor između Like i Gorskog Kotara. Čitavo područje može se okarakterizirati kao planinska zaravan podijeljena manjim planinskim lancima u više cjelina (Gacka, Ličko polje ili Lika, Krbava (regija) i Ličko Pounje). Ima veliko strateško i prometno značenje jer predstavlja spojnicu kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske, stoga se Lika još naziva i "Kralježnica Hrvatske". Kroz Liku prolazi državna cesta Zagreb-Split, autocesta Zagreb-Split, te željeznička pruga Zagreb-Knin-Split. Kroz Liku protječu hrvatske ponornice, rijeka Gacka , rijeka Lika , rijeka Otuča , rijeka Krbava, rijeka Korenica (rijeka) te u Lici još izvire rijeka Una koja protječe njezinim istočnim dijelom samo u gornjem toku.
POVIJEST:
U prethistorijsko i antičko doba područje Like naseljava ilirsko pleme Japodi. Njih je u I. stoljeću prije Krista pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora bila je samo površna, jer je Rimljanima bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju Hrvati. Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku.